LE HAVRE, LUČKI GRAD
Na ušću Seine čudna morska obala s petrokemijskim tvornicama kvari fini krajolik normandijske obale. Na tom mjestu gdje počinju vapnene hridi regije Caux smjestio se Le Havre, luka i trinaesti po veličini francuski grad sa 190.000 stanovnika. Po lučkim aktivnostima grad se nalazi na drugom mjestu u državi. Zbog strateških lučkih postrojenja bio je teško razoren za vrijeme Drugog svjetskog rata. Središte grada je zatim potpuno obnovljeno 50-ih godina. Novo mu je lice dao arhitekt i urbanist Auguste Perret. To novo lice je odraz vizije njegovog graditelja, ono ‘strukturalnog klasicizma’1, u kojem se spaja uporaba betona i razvoj klasičnog arhitektonskog stila. Pedesetih godina La Havre je bio poprište modernih i radikalnih arhitektonskih projekata s kongresnim centrom Oscara Niemeyera i Muzejom lijepih umjetnosti Jeana Prouvéa. Od 70-ih godina grad je zahvaćen industrijskom krizom zbog koje su se u Francuskoj tijekom trideset godina urušavale lučke i industrijske djelatnosti.
‘OČUVATI ZNAČI PREOBRAZITI’ I OBRATNO...
Na tragu restrukturiranja velikih europskih industrijskih centara i u Le Havreu puše vjetar jednog novog doba - doba valorizacije i preobrazbe njegove baštine - pod okriljem Antoinea Rufenachta, ambicioznog i pragmatičnog gradonačelnika. Ponajprije uvrštenjem Perretovog središta grada u popis UNESCO-ove baštine, što je među njegovim stanovnicima prekinulo dugogodišnju neobljubljenost tog nasljeđa koje su smatrali odviše strogim. Danas se metamorfoza nastavlja uređivanjem dokova, simbola lučkog identiteta grada. Razrađena urbana strategija leži u očuvanju jednog dijela infrastrukture: bazena i određenih hala, divovskih hangara od opeke i metala iz sredine 19. stoljeća, kao i u gradnji novih objekata s ciljem stvaranja središta atrakcije zadržavajući pritom izvorne tragove mjesta. U pitanju je stvaranje veze između središta grada i južnih četvrti u kojima se razvijaju tercijarne djelatnosti kreiranjem zone za zabavu i trgovanje.
GRAD MORA
Upravo je na ovom mjestu nastao projekt Grad mora i održivog razvoja, koji je 2004. kao rezultat natječaja povjeren Jeanu Nouvelu. Njegov bazen (25 millijuna eura za 5000 m²) prvi je element projekta. Projekt Morskog centra obuhvaća toranj visine 120 m, koji na pola svoje visine i na vrhu ima dvije platforme na kojima bi se trebale smjestiti dvorane za izložbe posvećene gospodarskim i ekološkim pitanjima lučke djelatnosti. Ovaj projekt tornja, danas bez financijskih sredstava, grad je procijenio na 42 milijuna eura, dok je građevinski proračun iznosio 97 milijuna eura. Gradonačelnik, odlučan u dovršenju projekta za koji bi želio da bude uspješan poput Guggenheima u Bilbau, traži sredstva za njegovo financiranje. U srcu dokova smješten je kupališni kompleks otvoren prošlog srpnja. Kroz velike otvore na zagasitom monolitu, pokrivenom sivim glaziranim pločama od prefabriciranog betona i smještenom na molu, nazire se u dubini unutarnja kompozicija. Prilazi su izvedeni jednostavno, urbana oprema od kortena uređuje prostor parkirališa. Na ulazu nema ničeg ekspresivnog – nema podesta, a kosa metalna ploča naglašava vrata ove tajanstvene kutije slične ulazu u Alibabinu pećinu.
‘ZNALAČKA, PRAVILNA I PREKRASNA IGRA VOLUMENA POD SVJETLOM’
Posjetitelj već na samom ulazu uranja u savršeno čist ambijent, popločen sjajno bijelim pločicama od fajanse na kojima se reflektira zenitalno svjetlo. Difuzno svjetlo koje dolazi kroz nadsvjetla filtrira se kroz serigrafiju vodenih motiva koja na bijeloj površini stvara odraz valova. Ugođaj je pretjerano osvijetljen, gotovo nestvaran, prostor i vrijeme su prekinuti. Nude se dva prolaza: jedan vodi do bazena, a drugi do balneoterapije. Prvi prostor je namijenjen djeci. Za sasvim malu djecu izgrađen je prostrani dječji bazen od 100 m². Jedna niša, sa strane bazena, namijenjena je djeci i presvučena je polutvrdim jastucima živih boja koji ponavljaju volumetrični princip cjeline. Ploha žute i crvene boje odskače u eteričnom prostoru i naposljetku još više naglašava njegov dojam. Vani je glavni grijani bazen dugačak 50 m, koji čini 8 traka. Za vrijeme natjecanja izvlače se teleskopske tribine. Otvori prema vanjskom krajoliku i klupe prizivaju klasični vokabular moderne arhitekture: igru volumena i kadrirane poglede. U prostoru balneoterapije smješteno je više bazena prema načelu antičkih kupelji: kaldarij (rimska sauna) s temperaturom od 42º C i frigidarij s temperaturom od 18º C. Ostali bazeni nude ‘zone za opuštanje’ s mlazovima vode pod jakim pritiskom. Najgorljiviji kupači jednako tako imaju pristup i do hamama, odnosno turske kupelji i dvije saune. Pomalo začuđujući prostor za meditaciju: nizak volumen, po stijenkama teče voda. Svlačionice iznenađuju. Nema ničeg poznatog u tim prostorima okupanima prirodnim svjetlom gdje se kabine zatvaraju debelim plastičnim zavjesama. Stropovi, posvuda od zategnutog platna sa umetnutim rasvjetnim tijelima, prije podsjećaju na izložbeni prostor nego na tradicionalni bazen. Sistem označavanja je profinjen - jednostavno napisane oznake na spojevima pločica, koje čine okvir jednog otmjenog jezika.
JEAN NOUVEL: UČINKOVITOST KROZ UNIVERZALNOST
Značajka ovog kupališta je želja da se pomire zahtjevi jednog gradskog bazena sa zahtjevima sofisticiranih termi. Program ponovo otkriva kupališta/ideju javnih kupališta, koja su u Francuskoj često sinonim za zastarjele i negostoljubive gradske bazene. U ovom se projektu može naslutiti nadahnuće antičkim rimskim kupalištima zbog njihove javne namjene kao i ono termama iz Valsa, remek-djela Petera Zumthora, koji je umijeće gradnje kupališta maestralno reintepretirao suvremenim arhitektonskim vokabularom. Prefabricirani moduli vanjske fasade i volumeni aluzije su na modernizam. Jean Nouvel na to se odvažuje u preciznom kontekstu blizine Perretovog gradskog središta i programa koji je povijesno potaknuo manifeste i iskaze modernizma. Kontekstualiziran, modernizam postaje konceptualni izvor. U njemu se ponovo otkriva Nouvelov istraživački svijet vođen analogijom koja ovdje uklanja vremenske reference na antiku i suvremenost. One su ponovo interpretirane u jednoj koherentnoj cjelini. Kupalište je uzdignuto na razinu iskustva. Kako bi zajamčio efekt, Nouvel pronalazi sredstva. Kontrast se koristi kao emocionalni katalizator. Zagasita ‘kutija’/besprijekorni interijeri i dekompozicija šarenog dijela za djecu, jednostavni vanjski volumen/unutarnja složenost. Zatim igra volumena u kojoj se ponovo pronalazi princip, već izvana sugeriran otvorima na fasadi. Eksterijer je krut, interijer živopisan, mobilan poput pejzaža valova. Arhitekt majstorski vlada efektima, posjetitelj je osvojen. Ovaj projekt nudi u Francuskoj jedan nov i zabavan pristup programu akva centra za sve. Arhitekt stvara zgradu okupanu svjetlom u kojoj je namjera autora razrađena efikasnošću na koju smo od Jeana Nouvela već navikli.